Koga taj poslužitelj stvarno poslužuje?

Richard Stallman

(Originalno objavljeno u Boston Review.)

Na internetu, vlasnički softver nije jedini način da izgubite vašu slobodu. Softver kao usluga je još jedan način da dopustite nekom drugom da ima moć nad vašim računalnim aktivnostima.

Pozadina: kako vlasnički softver oduzima vašu slobodu

Digitalna tehnologija vam može dati slobodu; može isto tako i oduzeti tu slobodu. Prva prijetnja našoj kontroli nad našim računalnim aktivnostima je došla od vlasničkog softvera: softver koji korisnici ne mogu kontrolirati jer ga vlasnik (kompanija poput Applea ili Microsofta) kontrolira. Vlasnik često iskorištava tu nepravednu moć umetanjem malicioznih značajki poput špijunskih programa, stražnjih vrata i Digitalno Upravljanje Restrikcijama (Digital Restrictions Management) (DRM) (nazvano “Digitalno Upravljanje Pravima [Digital Rights Management]” u njihovoj propagandi).

Naše riješenje tog problema je razvijanje slobodnog softvera i odbijanje vlasničkog softvera. Slobodan softver znači da vi, kao korisnik, imate četiri osnovne slobode: (0) da pokrenete program na način na koji vi želite, (1) da proučite i izmijenite izvorni kod tako da program radi ono što vi želite, (2) da ponovno distribuirate netaknute kopije i (3) da ponovno distribuirate kopije vaših izmijenjenih inačica. (Pogledajte definiciju slobodnog softvera.)

Sa slobodnim softverom, mi, korisnici, preuzimamo natrag kontrolu naših računalnih aktivnosti. Vlasnički softver još uvijek postoji, ali ga možemo isključiti iz naših života i mnogi od nas su to napravili. No, trenutno imamo novu prijetnju našoj kontroli naše računalne aktivnosti: softver kao usluga. Zbog naše slobode, moramo i to odbiti.

Kako softver kao usluga oduzima vašu slobodu

Softver kao usluga (SaaS) znači da netko postavi mrežni poslužitelj koji vrši određene računalne aktivnosti—pokretanje tablica, jezično procesiranje, prevođenje teksta u drugi jezik, i tako dalje—i tada pozove korisnike da vrše svoje računalne aktivnosti na tom poslužitelju. Korisnici šalju svoje podatke na poslužitelj, koji nad tako pruženim podacima vrši izračune, i tada šalje natrag rezultate ili djeluje na podatke direktno.

Ti poslužitelji istrgnu kontrolu od korisnika čak i više neumoljivo nego vlasnički softver. Kod vlasničkog softvera, korisnici obično dobiju izvršnu datoteku ali ne i izvorni kod. To otežava programerima da proučavaju kod koji se pokreće na računalu, pa je teško ustvrditi što program stvarno radi, i teško ga je izmijeniti.

Kod SaaS-a, korisnici čak nemaju niti izvršnu datoteku: ona je na poslužitelju, gdje je korisnici ne mogu vidjeti ili dotaknuti. Dakle je nemoguće za njih da dokuče što stvarno radi, i nemoguće je da je izmjene.

Dalje, SaaS automatski vodi do štetnih posljedica ekvivalentima malicioznim značajkama određenog vlasničkog softvera. Na primjer, neki vlasnički programi su “špijunski programi”: program šalje podatke o računalnim aktivnostima korisnika. Microsoft Windows šalje informacije o aktivnostima korisnika natrag u Microsoft. Windows Media Player i RealPlayer rade izvještaje o tome što svaki korisnik gleda ili sluša.

Za razliku od vlasničkog softvera, SaaS ne treba prikriveni kod da bi dobio podatke korisnika. Umjesto toga, korisnik mora poslati svoje podatke poslužitelju da bi ga mogao koristiti. To ima isti efekt kao i kod špijunskih programa: operator poslužitelja dobije podatke. On dobije podatke bez nekog posebnog napora, po samoj prirodi SaaS-a.

Neki vlasnički programi mogu maltretirati korisnike daljinskim upravljanjem. Na primjer, Windowsi imaju stražnja vrata s kojima Microsoft može na silu izmijeniti svaki softver na stroju. Čitač e-knjiga Amazon Kindle (čije ime naznačuje da je namijenjen spaljivanju¹ knjiga korisnika) ima Orwellianska stražnja vrata koja je Amazon iskoristio 2009. da bi na daljinu izbrisao Kindle kopiju Orwellovih knjiga 1984 i Životinjska farma koje su korisnici kupili u Amazonu.

SaaS inherentno daje operatoru poslužitelja moć da izmjeni softver koji se koristi, ili podatke korisnika nad kojima se vrše operacije. Još jednom, nikakav poseban kod nije potreban da bi se to napravilo.

Dakle, SaaS je ekvivalentan totalnom špijunskom programu i široko otvorenim stražnjim vratima, i daje operatoru poslužitelja nepravednu moć nad korisnikom. Ne možemo to prihvatiti.

Razrješavanje SaaS problema iz problema vlasničkog softvera

SaaS i vlasnički softver vode u slične štetne rezultate, ali uzročno-posljedični mehanizmi su drugačiji. Kod vlasničkog softvera, uzrok je taj da imate i koristite kopiju koju je teško ili nezakonito izmijeniti. Kod SaaS-a, uzrok je taj da koristite kopiju koju nemate.

Ta dva problema se često brkaju, i ne samo slučajnošću. Web developeri koriste magloviti termin “web aplikacija” da bi spojili softver na poslužitelju sa programima koji se pokreću na vašem stroju u vašem internet pregledniku. Neke mrežne stranice instaliraju ne-trivijalne ili čak velike JavaScript programe privremeno u vaš internet preglednik bez da vas obavijeste o tome. Kada su ti JavaScript programi neslobodni, oni su loši kao i svaki drugi neslobodni softver. Ovdje smo, međutim, zabrinuti sa problemom samog softvera na poslužitelju.

Mnogi pobornici slobodnog softvera pretpostavljaju da će problem SaaS-a biti riješen razvijanjem slobodnog softvera za poslužitelje. Radi operatora poslužitelja, bolje je da programi na poslužitelju budu slobodni; ako su vlasnički, njihovi vlasnici imaju moć nad poslužiteljem. To je nepravedno prema operatoru, i uopće mu ne pomaže. Ali ako su programi na poslužitelju slobodni, to vas, korisnika poslužitelja ne brani od efekata SaaS-a. Oni daju slobodu operatoru, ali ne vama.

Objavljivanje izvornog koda softvera poslužitelja ima korist za zajednicu: korisnici sa prikladnim vještinama mogu postaviti slične poslužitelje, možda izmjenjujući softver. Ali niti jedan od tih poslužitelja neće vam dati kontrolu nad računalnim aktivnostima koji vi radite na njemu, osim ako je to vaš poslužitelj. Sve drugo bio bi SaaS. SaaS vas uvijek podvrgava moći operatora poslužitelja, i jedini lijek za to jest: Ne koristite SaaS!. Ne koristite tuđi poslužitelj da vršite vaše računalne aktivnosti nad podacima koje ste sami obezbjedili.

Razlikovanje SaaS-a od drugih mrežnih servisa

Da li izbjegavanje SaaS-a znači da odbijate koristiti bilo koje mrežne poslužitelje postavljene od strane bilo koga osim vas? Nimalo. Većina poslužitelja nemaju taj problem, jer posao koji radite s njima nije vaša računalna aktivnost osim u trivijalnom smislu.

Izvorna namjena mrežnih poslužitelja nije bila da vrše računalne aktivnosti za vas, bila je objavljivanje informacija kojima vi pristupate. Čak i danas to je ono što većina mrežnih stranica radi, i to ne predstavlja SaaS problem, jer pristup tuđim objavljenim informacijama nije stvar vaših računalnih aktivnosti. Niti je to objavljivanje vaših materijala kroz blog stranicu ili servis za mikroblogiranje kao što je Twitter ili identi.ca. Isto vrijedi i za komunikaciju koja nije namijenjena da bude privatna, kao što su grupe za razgovor. Društvene mreže se mogu proširiti u SaaS; međutim, u korijenu su samo metoda komunikacije i objavljivanja, ne SaaS. Ako koristite servis za malu količinu uređivanja onoga što ćete od-komunicirati, to nije značajan problem.

Servisi kao što su tražilice sakupljaju podatke iz mreže i daju vam ih na pregled. Pregled njihove kolekcije podataka nije vaša računalna aktivnost u uobičajenom smislu—niste vi obezbjedili tu kolekciju—tako da korištenje takvog servisa da biste pretražili mrežu nije SaaS. (Međutim, korištenje tuđe tražilice da biste implementirali postrojenje za pretragu na vašoj vlastitoj stranici jest SaaS.)

E-prodavanje nije SaaS, jer računalna aktivnost nije u cjelini vaša; radije, vrši se zajednički za vas i drugu stranku. Prema tome, nema određenog razloga zašto biste samo vi trebali očekivati da kontrolirate tu računalnu aktivnost. Stvarno pitanje u e-prodavanju je da li vjerujete drugoj stranci što se tiče vašeg novca i osobnih informacija.

Korištenje zajedničkog poslužitelja za projekte nije SaaS jer računalna aktivnost koju vršite na taj način nije vaša osobno. Na primjer, ako uređujete stranice na Wikipedii, ne radite vašu vlastitu računalnu aktivnost; radije, vi sudjelujete u računalnoj aktivnosti Wikipedie.

Wikipedia kontrolira svoje poslužitelje, ali grupe se mogu susresti sa problemom SaaS-a ako rade svoje grupne aktivnosti na tuđim poslužiteljima. Srećom, stranice za udomaćivanje (hosting) razvoja kao što su Savannah i SourceForge ne postavljaju SaaS problem, jer ono što grupe rade na tim stranicama je većinom objavljivanje i javna komunikacija, radije nego privatna računalna aktivnost.

Višekorisničke igre su grupna aktivnost koja se vrši na tuđim poslužiteljima, što ih karakterizira kao SaaS. Ali gdje su podaci u pitanju samo stanje igre i postignuće, najgora nepravda koju operator može napraviti je pristranost. Možete zanemariti taj rizik, pošto se čini nevjerojatno i malo toga je na ulogu. Sa druge strane, kada igra postane nešto više od igre, problem se mijenja.

“Stražnji kraj kao usluga” (“Backend as a Service”), ili BaaS, je vrsta SaaS-a, jer uključuje pokretanje vašeg vlastitog mrežnog servisa nad softverom koji ne možete kontrolirati. Ako postavite servis koristeći BaaS, BaaS platforma može prikupljati informacije o vašim korisnicima, uključujući i vas.

Koji mrežni servisi su SaaS? Google Docs je jasan primjer. Njegova osnovna aktivnost je uređivanje, i Google ohrabruje ljude da koriste taj servis za svoje uređivanje; to je SaaS. Nudi i dodatnu značajku kolaborativnog uređivanja, ali dodavanje sudionika ne mijenja činjenicu da je uređivanje na poslužitelju SaaS. (Dodatno, Google Docs je neprihvatljiv jer instalira veliki neslobodni JavaScript program u preglednik korisnika.) Ako korištenje servisa za komunikaciju ili kolaboraciju s tim još i zahtijeva vršenje znatnog dijela vaše vlastite računalne aktivnosti, ta računalna aktivnost je SaaS čak iako komunikacija nije.

Neke stranice nude višestruke servise, i ako jedan od njih nije SaaS, drugi može biti SaaS. Na primjer, glavni servis Facebooka je društveno umrežavanje, i to nije SaaS; međutim, Facebook podržava aplikacije od drugih stranaka, neke od kojih mogu biti SaaS. Glavni servis Flickra je distribucija fotografija, što nije SaaS, ali Flickr isto ima i značajku uređivanja fotografija, što je SaaS.

Neke stranice čiji su glavni servisi objavljivanje i komunikacija proširuju to sa “upravljanjem kontaktima”: praćenje s kojim ljudima ste u odnosu. Slanje poruka tim ljudima za vas nije SaaS, ali praćenje vaših poslova s tim ljudima, ako je to u znatnom opsegu, je SaaS.

Ako servis nije SaaS, to ne znači da je u redu. Postoje i druge loše stvari koje servis može napraviti. Na primjer, Facebook distribuira video u Flash formatu, što vrši pritisak na korisnike da pokreću neslobodni softver, i daje korisnicima varljiv utisak privatnosti. To su isto važni problemi, ali tema ovog članka je problem SaaS-a.

IT industrija obeshrabruje korisnike od razmatranja ovih distinkcija. U tu svrhu se koristi buzzword “oblak” (“cloud computing”). Taj termin je toliko nebulozan da se može odnositi na skoro pa bilo kakvo korištenje interneta. Uključuje SaaS ali i uključuje skoro pa sve drugo. Termin se koristi samo za beskorisne općenite izjave.

Pravo značenje “oblaka” je predlaganje nikome-nije-stalo pristupa vašim računalnim aktivnostima. Termin predlaže: “Ne postavljajte pitanja, samo vjerujte svakom poslu bez oklijevanja. Ne brinite se o tome tko kontrolira vaše računalne aktivnosti ili tko drži vaše podatke. Ne provjeravajte za udicu sakrivenu unutar našeg servisa prije nego je progutate.” Drugim riječima: “Razmišljajte kao naivčina.” Preferiram izbjegavanje tog termina.

Bavljenje SaaS problemom

Samo mala frakcija mrežnih stranica rade SaaS; većina ne predstavlja problem. No, što da radimo s onima koji predstavljaju problem?

Za jednostavan slučaj, gdje vršite vaše vlastite računalne aktivnosti nad podacima koji su u vašim rukama, riješenje je jednostavno: koristite svoju vlastitu kopiju aplikacije slobodnog softvera. Vršite vaše uređivanje teksta sa vašom kopijom slobodnog uređivača teksta kao što je GNU Emacs ili sa slobodnim jezičnim procesorom. Vršite vaše uređivanje fotografija sa vašom kopijom slobodnog softvera kao što je GIMP.

Ali što je sa kolaboracijom sa drugim pojedincima? Trenutno, ovo je možda teško napraviti bez korištenja poslužitelja. Ako koristite poslužitelj, ne vjerujte poslužitelju kojeg je postavila kompanija. Puki kupovni ugovor nije zaštita osim ako biste mogli otkriti prekršaj i zaista tužiti, i kompanija vjerojatno piše svoje ugovore da dozvoli široki opseg zlouporaba. Policija može sudskim pozivom uzeti vaše podatke iz kompanije sa manje osnova potrebnim da bi se podaci sudskim pozivom uzeli od vas, pod pretpostavkom da ih kompanija dobrovoljno ne daje kao što su to radile telefonske kompanije u SAD-u koje su nezakonito prisluškivale svoje kupce za Busha. Ako morate koristiti poslužitelj, koristite poslužitelj čiji operatori vam daju osnovu za povjerenje iznad pukog komercijalnog odnosa.

Međutim, na duže staze, možemo napraviti alternative korištenju poslužitelja. Na primjer, možemo napraviti isti-sa-istim (peer-to-peer) program kroz koji bi suradnici dijelili kodirane podatke. Zajednica slobodnog softvera bi trebala razviti distribuirane isti-sa-istim zamjene za važne “web aplikacije”. Moglo bi ih biti mudro objaviti pod GNU Affero GPL-om, pošto su vjerojatni kandidati da budu pretvoreni u programe bazirane na poslužitelju od strane nekog drugog. GNU projekt traži volontere koji bi radili na takvim zamjenama. Možemo isto i pozvati druge projekte slobodnog softvera da razmotre to pitanje u svojem dizajnu.

U međuvremenu, ako vas kompanija pozove da koristite njihove poslužitelje da vršite vaše vlastite računalne zadatke, nemojte popustiti; ne koristite SaaS. Ne kupujte i ne instalirajte “tanke klijente”, koji su jednostavno računala toliko slaba da vas tjeraju da radite stvaran posao na poslužitelju, osim ako ih nećete koristiti sa vašim poslužiteljem. Koristite pravo računalo i držite svoje podatke na njemu. Radite svoj posao sa vašom vlastitom kopijom slobodnog programa, zbog vaše slobode.

Isto pogledajte:

Pogreška za koju nikome nije dopušteno da je razumije.